U Hrvatskom domu u Petrinji se 22. studenog 2012. održala konferencija Razvoj civilnog društva kroz međusektorsku suradnju koju je program E-misija organizirao u suradnji sa Sisačko-moslavačkom županijom.
Ideja za ovakvu konferenciju je nastala na forumu udruga koji se u listopadu održao u Sisku, također u sklopu programa E-misija. Obzirom da je Sisačko-moslavačka županija također prepoznala potrebu međusektorske suradnje koja je definirana u Razvojnoj strategiji Sisačko-moslavačke županije (prioritetu P 1.3. Aktivno građanstvo, jačanje uloge civilnog društva u razvoju i Mjeri 1.3.1. Stvaranje poticajnog okruženja za razvitak i održivost civilnog društva), zajedno smo organizirali konferenciju s ciljem stvaranja poticajnog okruženja za razvitak i održivost civilnog društva, te kvalitetniju suradnju javnog i civilnog sektora.
Sudionicima konferencije dobrodošlicu su poželjeli Palma Miličević iz udruge IKS, Mirela Despotović iz Centra za civilne inicijative Zagreb te Josip Takač, pročelnik županijskog Upravnog odjela za socijalnu skrb koji je u ime županice Marine Lovrić-Merzel otvorio konferenciju.
Konferencija je organizirana koristeći metode interaktivnog i participativnog rada kako bi svi aktivno sudjelovali i dali svoj doprinos u stvaranju vizije razvoja civilnog društva u županiji.
Konferencija je osmišljena u skladu s metodom Otvorenog prostora (eng. Open Space Technology) bez unaprijed definiranog sadržaja, odnosno detaljnog plana rada. Interaktivni i participativni okvir rada postavljen je sa ciljem da se omogući podržavajući kreativni prostor u kojem će svi sudionici konferencije aktivno sudjelovati i dati svoj doprinos u stvaranju temelja suradnje i bržeg razvoja civilnog društva u županiji. Otvoreni prostor konferencije u Petrinji facilitirale su Mirela Despotović (CCI), Palma Miličević (IKS) i Gordana Paton (IKS).
Što se sve događalo na konferenciji u Petrinji?
Već ulaskom u dvoranu Hrvatskog dom, svima je bilo jasno da ovo neće biti jedna od uobičajenih konferencija. Grupa od 50-tak sudionica/sudionika smjestila se u dva koncentrična kruga, tako da su gledali jedni druge, neposredno uz panoe na koje je tek trebalo upisati dnevni red.
Facilitatorice su objasnile temu te samu metodologiju otvorenog prostora, bez unaprijed definiranih tema konferencije. Nakon objašnjenja metode, facilitatorice su pozvale sudionike i sudionice da u okviru glavne teme konferencije najave svoju posebnu temu koju su volonteri postavili na ranije pripremljenim flipchart papirima. Proces je nastavljen sve dok je bilo zainteresiranih te je najavljeno ukupno 10 tema. Ponuđene teme uključivale su sljedeće:
- zajedničko pripremanje EU projekata
- uspostava povjerenja između javnog i civilnog sektora
- uspostava povjerenja i suradnje među udrugama
- transparentno financiranje udruga
- sufinanciranje EU projekata od strane lokalne i regionalne samouprave
- jačanje kapaciteta javnog i civilnog sektora za zajedničku provedbu EU projekata
- samofinanciranje udruga
- utjecaj civilnog sektora na razvoj zajednice
- povećati suradnju javnog i civilnog sektora u provođenju socijalnih usluga
- razvoj volonterstva i briga za one kojima je pomoć potrebna
Facilitatorice su pozvale sudionike i sudionice da obiđu sve panoe na kojima su predložene teme. Tijekom te «šetnje» su trebali iskoristiti dobivene točkice i glasati za teme koje smatraju najvažnijima za raspravu na konferenciji. Temeljem najvećeg broja dobivenih točkica izdvojene su tri teme o kojima će se raspravljati na konferenciji. To su:
- uspostava povjerenja između javnog i civilnog sektora (11 glasova iz javnog sektora i 12 glasova iz udruga)
- zajedničko pripremanje EU projekata (8 glasova iz javnog sektora i 15 glasova iz udruga)
- sufinanciranje EU projekata od strane lokalne i regionalne samouprave (7 glasova iz javnog sektora i 12 glasova iz udruga)
Tada su sudionici i sudionice odlučili o kojoj/kojim temama žele raspravljati. Raspravljali su istovremeno u tri radne grupe. Svaka je grupa imala nositelja teme, a vodio se i zapisnik s ključnim uvidima i zaključcima.
Tehnologiju Otvorenog prostora definira Zakon dvije noge koji nam govori da ako se nađemo u situaciji gdje ne doprinosimo niti ne učimo, da iskoristimo naše dvije noge i pomaknemo se tamo gdje hoćemo. To znači da su neki sudionici/sudionice šetali od jedne do druge grupe. Zovemo ih bumbari, jer oni «oprašuju» s jednog razgovora na drugi, omogućavajući raznolikost unutar grupa.
Nakon dva sata rasprave u grupama sudionici/sudionice su ponovo sjeli u krug. U završnom krugu konferencije sažeto su predstavljeni rezultati rada za svaku od tri grupe. Sva izvješća s malih grupa bila su vizualno predstavljena na plakatima koje su izradili sudionici na velikim papirima.
Nakon prezentacija sudionici/sudionice su pozvani da podijele komentare, raspravljaju o temama i iznesu osobne dojmove o rezultatima i tijeku same konferencije.
Na kraju konferencije organizatori su rekli da će na e-mail adrese poslati izvješća iz malih grupa zajedno s popisom sudionika/sudionica.
Završna evaluacija je pokazala da je prilagođena metodologija Otvorenog bila dobar način rada koji se jako svidio gotovo svim sudionicima i sudionicama. Također je bila sjajna prilika da se bolje upoznaju predstavnici javnog i civilnog sektora kako bi se bolje razumjeli, što je važno za razvoj civilnoga društva u Sisačko-moslavačkoj županiji.
